Petnaest godina smo, na razne načine, pomagali biznisu da “stigne tehnologiju”. Organizovali smo događaje, pokretali inicijative, prevodili novitete na jezik koji kompanije mogu da usvoje, primene i monetizuju. Ali u međuvremenu se desila tiha promena: tehnologija više nije centralna tema, ona je podrazumevano stanje. Skoro svaka firma danas, na ovaj ili onaj način, jeste tech firma. Glavna tema više nije šta koristimo, nego kako donosimo odluke, kako vodimo ljude i zašto uopšte postojimo kao biznis. Zato je Above nastao kao platforma koja razgovor pomera od alata ka smislu, iz Excel-a u vrednosti, iz procesa u mindset.
Kada mi je Vlada poverio da kuriram program takve konferencije shvatila sam ne treba još jedna lista “trendova”, niti motivacioni govori, niti lepršave poruke “samo budi agilan”. Nego stvarno: kako izgleda rad, liderstvo i rast kada se tlo pomera, a ti i dalje moraš da vodiš tim, gradiš proizvod, zadržiš smisao i ne izgubiš ljude. Treba nam okvir koji objašnjava zašto se svi osećamo kao da smo stalno na ivici neke promene – i zašto klasični recepti za liderstvo imaju sve manje efekta.
Tu sam morala da izvučem zeca iz šešira.
Kog sad zeca?! Nemoj još i ti da glumiš mađioničara. Čujem vas.
BANI (Brittle-Anxious-Nonlinear-Incomprehensible) nije samo novi fensi akronim. To je jezik kojim konačno možemo da imenujemo savremeni poslovni ambijent: sisteme koji deluju stabilno dok se ne slome; kolektivnu anksioznost koja guši hrabrost; nelinearne posledice gde mali potez napravi lavinu, a ogroman napor jedva pomeri jezičak na vagi; i svet koji je preplavljen informacijama, a sve manje razumljiv.
Polako, polako. Sada ćemo to da raspakujemo. Zato smo tu.
B kao Brittle: krhkost sistema i pitanje autoriteta
Krhkost je paradoksalna: spolja “gladac” – KPI-jevi, procesi, hijerarhije, “mi smo ozbiljna firma” – a iznutra jadac. Stoga mi je bilo izuzetno važno da otvorimo temu koja se često zanemari: ravnopravno dostojanstvo i uloga autoriteta. Jer u krhkom svetu, autoritet nije stvar titule, nego kapaciteta da držiš prostor kad stvari krenu da se lome i kada se u većini nas probudi unutrašnje dete. Da stvarno čuješ druge ljude, a ne misliš “dođite da se dogovorimo da bude kako ja kažem”, da postavljaš granice bez agresije, da gradiš kulturu koja privlači talente i dopušteno im je da greše.
I tu prirodno dolazi drugo pitanje: šta nas kvalifikuje za lidersku ulogu? Ne “ko je najglasniji” i sveznajući, nego ko ume da bude stabilan oslonac kad nema stabilnog okruženja. Ko ume da razdvoji ego od odgovornosti. Ko ume da bude principijelan, a ne samo taktičan.
A kao Anxious: tolerancija na neizvesnost kao osnovna veština lidera
Anksioznost u BANI svetu nije “lični problem”. Ona je sistemska posledica neizvesnosti – stalnog osećaja da nešto važno može da se raspadne svakog časa.
Zato je drugi sloj programa inspirisan tolerancijom na neizvesnost, tačnije citatom mog omiljenog organizacionog psihologa Adama Granta, koji kaže:
“Osećati se prijatno u neprijatnosti može da oslobodi skriveni potencijal za različite vrste učenja. Imati petlje za suočavanje s nelagodom je karakterna veština – posebno značajan oblik odlučnosti. Potrebno je posedovati tri vrste hrabrosti: da odbacite svoje oprobanе metode, da uđete u ring i pre nego što ste spremni, i da pogrešite više puta nego što drugi pokušaju. Najbolji način da ubrzate rast je da prigrlite, potražite i proširite nelagodu.”
Dobro ste razumeli. Pričaćemo o kretanju bez jasne mape, prototipovanju, eksperimentisanju i šta ostaje konstantno dok se sve menja.
N kao Nonlinear: ekonomija znanja i iskustva pečalbe
U nelinearnom svetu, uzrok i posledica više nisu uredno povezani. Nekad mali potez napravi ogroman skok. Nekad tri godine “rada na sebi” ne daju nikakav rezultat, a onda bum! Jedna odluka promeni sve. BANI to opisuje kao realnost složenih sistema gde linearno razmišljanje (A→B→C) često promaši suštinu.
Zato je jedan od Above nosećih stubova ekonomija znanja – ne kao buzzword, već kao pitanje opstanka: gde se danas pravi vrednost, šta je “kapital” kada su informacije jeftine, a pažnja skupa, i kako znanje cirkuliše kroz mreže, timove i kulture.
U taj isti nelinearni blok prirodno ulazi i tema koja u našem regionu nije teorija nego život: pečalba. Šta su naučili oni koji su otišli u “beli svet”? Kako plivaju oni koji su se vratili? Šta su poneli kao standard, kao naviku, kao radnu etiku i gde su se sudarili sa realnošću ovde? To nisu samo emotivne priče. To su studije slučaja o adaptaciji, identitetu, vrednostima i “prevođenju” znanja između sistema.
I kao Incomprehensible: Alfa generacija kao ogledalo sveta koji smo napravili
Nerazumljivost je možda najiskreniji deo BANI okvira: toliko informacija, toliko alata, toliko brzine da ponekad ni ne znaš šta tačno ne razumeš.
I zato mi je bilo logično da Above ne ostane zatvoren u “naše” generacijske navike, nego da pozovemo Alfa generaciju (deca rođena između 2010. i 2025.) za isti sto. Ne kao egzotičnu kategoriju, nego kao:
- odraz sveta koji smo stvorili (tehnologija kao vazduh koji se diše),
- budući kolege koji će ući u sisteme koje mi danas dizajniramo,
- najotvoreniji stres-test naših brendova, liderstva i vrednosti.
U programu je Alfa generacija tu da nam pomogne da razumemo šta znači raditi i komunicirati u svetu koji je njima normalan, a nama često deluje nerazumljivo. I da nas podstakne da postavimo teška pitanja: šta je odgovornost kompanija, šta je dizajn koji ne eksploatiše pažnju, kako izgleda etika proizvoda u digitalnoj ekonomiji i kako da gradimo organizacije koje će sutra biti dovoljno fleksibilne da ne puknu.
Gde se pune baterije za održivu transformaciju
Sve ovo se sliva u pitanje koje sam ponosno pozajmila od jedne od govornica na konferenciji: gde se pune baterije za održivu transformaciju? Ne za sprint, nego za maraton. Ne za prvi sledeći kvartal, nego za narednu deceniju.
Jer BANI svet nije faza. To je ambijent u kome godinama živimo i poslujemo. Zato neka Above konferencija bude prostor u kome učimo da:
- gradimo sidra (vrednosti, smisao, principijelnost),
- jačamo toleranciju na neizvesnost (da nas magla ne zaustavi),
- razumemo nelinearnost (da prestanemo da tražimo linearne planove),
- i prevedemo nerazumljivo u upotrebljivo (da se ne izgubimo u brzini).
To je inspiracija programa: BANI kao realnost, Above kao odgovor – new technology, new business, new mindset, ali bez poziranja. Sa ljudima koji su to već (pre)živeli, promenili kurs i nastavili da veslaju. Veslamo zajedno, kroz maglu i talase.